Ekonomski model
ŠTA JE BIZNIS PLAN (EKONOMSKI MODEL) ZA ENERGETSKE ZADRUGE?
Ekonomska dimenzija projekata energetske zadruge uključuje procenu njihove finansijske održivosti kroz biznis plan ili model.
Ovaj proces obuhvata procenu prihoda, rashoda i novčanih tokova pre, tokom i nakon projekta, koristeći CANVAS metodu. Upotrebom Excel tabele vrši se poređenje dobijenih rezultata sa scenarijem bez ulaganja kako bi se utvrdilo da li su projekti, poput fotonaponskih zadruga, ekonomski održivi i pružaju povrat na ulaganje. Svaka studija slučaja zahteva prilagođenu analizu zasnovanu na zakonskim, tehničkim i finansijskim faktorima.
RAZVIJANJE DOBROG BIZNIS PLANA ZA ENERGETSKE ZADRUGE
PREDUSLOVI ZA EKONOMSKI USPEŠAN PROJEKAT
Pretpostavimo da je preduslov 1. zadovoljen, i da smo našli najbolju lokaciju za postavljanje elektrane. Takođe, pretpostavimo da smo optimalno zatvorili finansijski konstrukciju zadovoljenjem preduslova 2. (maksimalna cena otkupa) i 3. (minimalna cena investicije i održavanja).
Dakle ostaje nam da se pozabavimo preduslovom 4. a to je dugoročno obezbeđivanje najboljih uslova za članove zadruge i njihov ulog. Osnovna motivacija zadrugara je entuzijazam i ideja demokratizacije proizvodnje i potrošnje energije. Logično je da udruživanjem znanja, novca i slobodnog vremena više pojedinaca dolazi do pozitivnih efekata. Neko zna nešto o postavljanju elektrana, neko je dobar u računanju kredita, treći zna da napiše biznis plan, četvrti želi da uloži svoj profit, peti želi da doda vrednost svom proizvodu kroz korišćenje obnovljive energije. Svi oni imaju slobodnog vremena i entuzijazam za svoj cilj a to je demokratizacija energije.
Ono što je pored prvobitnog entuzijazma zadrugara najbitnije dugoročno, jeste da u projekti energetskih zadruga budu ponovljivi i ekonomski održivi. Ako jedan projekat uspe, to može biti slučajnost! Ponovljivost znači da je uspeo projekat moguće ponovo primeniti na drugim mestima, a ne samo na prvobitnom, a to otvara prostor da se efekti multipliciraju. Multipliciranje se postiže kroz prenošenje znanja i motivaciju kroz lične i praktične primere. Ekonomska održivost znači da onaj koji ih sprovodi, a to je energetska zadruga, dugoročno gledano nema gubitaka već siguran prihod. Zato je potrebno da zadruga poštuje pravila ekonomske održivosti, jer to će omogućiti da dugoročno bude dobar primer i „pelcer“ za nove zadruge.
TRI PRAVILA EKONOMSKE ODRŽIVOSTI ENERGETSKIH ZADRUGA
OTVORENJA PITANJA
Otvorena pitanja su profit, bankrot i planerski period.
Pitanje profita zadruge tj. da li ona može nagraditi svoje članove u slučaju izuzetnog rezultata poslovanja, ali i bankrot zadruge tj. postupanje u slučaju finansiji negativnih efekata ili neuspeha iz nekog razloga. Profit zadruge se može ograničiti na minimum koji je dovoljan za nesmetano poslovanje, a čuvati ga za održivo poslovanje. Proizvodnja energije, kao i proizvodnja hrane, zavisi od vremenskih uslova ali se kreće unutar predvidljivih granica koje variraju od godine do godine. Dešava se da godina bude dobra, pa sa time i prinos i proizvodnja, ali biće i godina koje su lošije, pa treba tražiti meru na nekom dužem periodu usrednjavanja.
Do bankrota može doći i u redovnom poslovanju tj. ako su obaveze veće od prihoda (vidi Preduslove za uspešan projekat), međutim i tada je moguće dogovorom naći načina da zadruga opstane. Takođe, nakon prekida ili prestanka projekta potrebno je definisati koje su obaveze ugovorenih strana, odnosno zadruge. Neki zadrugari će se opredeliti za duži period otplate tj. nije im bitno da što pre povrate novac, već žele da što duže koriste zadružnu elektranu za svoje potrebe. Potrebno je dogovoriti da u okviru planiranog trajanja projekta tj. planerskog perioda svi interesi zadrugara budu na neki način zadovoljeni. U svakom slučaju ako postoji demokratsko odlučivanje i prevladavaju razumne odluke zadruga će biti ekonomski održiva, a dobar biznis plan je samo alat kojim se na neki način to može predvideti u periodu pre njene izgradnje.